Highlighted

Popust: 10,00 € + poštarina—do 31. kolovoza

“Ljudi koji su pročitali ovu knjigu neprestano me pitaju vjerujem li u čuda. Naravno da vjerujem. No, katka­da se moramo potruditi da čudo nađemo jer se ne pojavlju­je uvijek u očekivanom obliku. Kada roditelji teško bolesnog djeteta skupa s ujacima, stričevima, tetkama, bakama, djedovima i svim članovima svoje crkve ili sinagoge mole za čudesno ozdravljenje, a dijete ipak umre, treba li zaključiti da se čudo nije dogodilo? Jesu li naše molitve izigrane? Ili se, možda, čudo ipak dogodilo? Čudesnog ozdravljenja nije bilo – neke su bolesti neizlječive. No, možda je čudo da se brak roditelja održao unatoč napetosti koji izaziva smrt djeteta. Možda je čudo da je zajednica zadržala vjeru nakon što je spoznala da na ovom svijetu nevina djeca obolijevaju i umiru. Kada vidimo slabe kako su ojačali, plahe kako su ohrabreni i sebične kako postaju velikodušni, znamo da smo svjedoci čudima u nastajanju. Vidio sam takva čuda kako se događaju (neka su se dogodila i meni). Vjerujem da smo ih svi vidjeli.” (iz Predgovora)

________________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

“Ovo nije rasprava o filozofiji ili metodologiji niti znanosti niti Talmuda. Knjiga ne istražuje povijest zamisli u tim poljima niti ih poređuje intelektualnom strogošću ili temeljitošću. Nisam se potrudio da pregledam profesionalnu literaturu o tome. U tekstu navodim samo nekoliko radova koji su utjecali na moje razmišljanje i koje možete pročitati da dobijete bolji uvid. Ovdje nema znanstvenosti, knjiga je samo izraz mojih dojmova o oba područja. Ona se može vidjeti kao niz eseja. Dio niza tumači izvatke iz Talmuda tako da, prema mojem viđenju, istakne vrijednosti bitne za zapadnu znanost. Među te sam eseje uvrstio tumačenje židovskog blagdanskog kalendara. Drugi dio tumači ulogu tumačenja u znanstvenoj metodi. Obje skupine eseja slobodno udružuju talmudske i postmoderne zamisli. Možda sam time od nepodudarnih dijelova stvorio himeru, ali čudovište uobrazilje je bezopasno. Knjigu je zaista bilo zadovoljstvo pisati pa se nadam da će je biti zadovoljstvo čitati. Započnimo s ideologijom znanosti.” (iz autorova uvoda)

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

Za razliku od biblijskih spisa, izvanbiblijske knjige nisu uvijek lako razumljive. Međutim, uz dovoljno objašnjenja ti dugo zaboravljeni spisi oživljuju. Ono što je u početku čudno, strano ili nezgrapno, postaje dojmljivo, bogato i važno. Proučavajući ih razaznajemo mogućnosti ranog židovstva. Hrabrost kojom su židovski mislioci kasnog drugohramskog doba razmatrali nova religijska poimanja, promišljali nove misli i pisali nove spise izuzetna je. Pretvorba Isusa i njegovih sljedbenika u pokret koji će nekoliko stoljeća kasnije postati kršćanstvom bi bio nezamisliv bez židovskih pisaca kasnog drugohramskog doba.

MATTHIAS HENZE je profesor Hebrejske biblije i ranog židovstva posebno istak­nut imenovanjem kao “Isla Carroll and Perry E. Turner Professor of Hebrew Bible and Early Judaism” te utemeljitelj i ravnatelj Programa židovskih istraživanja Sveučilišta Rice u Houstonu, Teksas. Napisao je i uredio više knjiga o biblijskom tumačenju u Kumranu, ranom židovstvu i o ranim židovskim spisima.

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

Popust: 9,00 € + poštarina—do 30. rujna

Knjiga pred vama spada u opći okvir kojim se tematizira raspad Druge Jugoslavije. Premda o tom raspadu ima već dobar broj knjiga, ova je po mnogočemu posebna. Tema je “srpsko-svetski rat” 1999. u kojemu Srbija, nakon desetljeća balkanskog ratovanja po kadaveru ex-Jugoslavije, konačno izaziva i prisiljava SAD i NATO na vojnu intervenciju. Ta se vojna intervencija zapravo odvija kao lasersko-kirurško istresanje vojnog arsenala nad Srbijom. Istovremeno, dok još traje bombardiranje infrastrukture brojnih srpskih gradova, Miloševićev režim pokušava dovršiti svoje “konačno rešenje” nad kosovskim Albancima, tj. etničko čišćenje Kosova. Taj je rat dosad netematiziran, jer naknadni govor o njemu zaobilaze mnogi koji bi o tome mogli i trebali nešto suvislo reći. Sve je počelo na Kosovu 1981, a sve se i završava ratom na Kosovu i NATO-egzekucijom nad Srbijom 1999. Umjesto politološkog ili sociološkog diskursa, autor nam pruža puno izazovnije štivo: novinarsko–istraživački i dramaturški uvezan tekst koji raskriva i osobne, i grupne, i društvene drame razaranja i samorazaranja ljudskosti politikom koja kreira zločinačke ratne pohode. Takva politika i završava ratom kojim je zločinački režim konačno vojno pacificiran. No, činjenica da je jedan diktatorski režim silom oružja zaustavljen ne znači i poraz njegove politike koja i dalje sanja osvajanja i nove ratove.
Rade Radovanović novinar je i dramski pisac. Autor je mnogih radijskih i televizijskih emisija. Radio je na Radio Beogradu, Radio Slobodnoj Evropi, TV 5, TV Avali itd. Bio je dopisnik i kolumnist WDR Köln, DW, NRTV Studio 99, Al Jazeera i drugih. Jedan je od osnivača i urednika dnevnog lista DANAS. Autor je drama Original falsifikata, Leptirov san, Kosovski tribali, Mit o pobedi i scenarija za film Original falsifikata. Protiv totalitarizma osnivao je sindikate, udruženja, NGO, stranke, pokretao štrajkove i demonstracije.

“U jednom njemačkom znanstvenom časopisu pojavio se 1931. razmjerno kratak članak odbojna naslova ‘Über formal unentscheidbare Sätze der Principia Mathematica und verwandter Systeme I’ (‘O formalno neodlučivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava I’). Njegov je autor bio Kurt Gödel, tada mladi dvadesetpetogodišnji matematičar na Sveučilištu u Beču, a od 1938. stalni član Instituta za napredni studij na Princetonu. Taj članak predstavlja prekretnicu u povijesti logike i matematike. Kada je Sveučilište Harvard dodijelilo 1952. Gödelu počasni doktorat, u javnoj se pohvali taj rad opisuje kao jedan od najznačajnijih koraka u logici u moderno doba. […]
Cilj je ove rasprave da bit Gödelovih pronalazaka i opći karakter njegova dokaza učini pristupačnim nestručnjaku.”
(Iz Uvoda)
Drugi dio ove knjige donosi prijevod spomenutog Gödelova članka.

“Među osnivačima moderne fizike dominiraju četiri ličnosti: A. Einstein, N. Bohr, E. Schrödinger i W. Heisenberg. Između njih se vodila živa filozofska rasprava koja je još i danas aktualna i zanimljiva, a čiji je sadržaj i danas predmet znanstvenih diskusija. Postavljala su se pitanja o znanstvenom postupku i znanstvenoj spoznaji, o valjanosti i ulozi klasičnih pojmova, o tome kako okarakterizirati novinu situacije u kojoj su se fizičari našli, o širim konsekvencama novih postignuća, o interpretacijama razvijenog matematičkog formalizma i novih eksperimenata itd. Iako je, kao što rekoh, rasprava nastavljena i nakon njihove smrti, od trajne vrijednosti ostaju njihova izvorna svjedočanstva. Teško da je itko poslije njih tako intenzivno osjećao svu novost nove fizike i svu dramatičnost zadaće pred kojom se ona našla.
U knjizi su sakupljena Heisenbergova razmišljanja iz rane i najuzbudljivije faze. U središtu zanimanja je interpretacija matematičkog formalizma nove teorije i posebno njegovih vlastitih relacija neodređenosti. Heisenberg je, poput Einsteina i Bohra, posjedovao solidno obrazovanje u filozofiji i trajan interes za neka filozofska pitanja, što se nažalost sve više gubi u narednim generacijama. Upravo zbog toga nužno je uvijek se vraćati radovima osnivača.”
(Srđan Lelas)

“Ova je knjiga posvećena jednom od najkraćih tekstova u duhovnoj povijesti Zapada, sačuvanim fragmentima Parmenidova spjeva u heksametrima, temeljnom ishodištu europskoga mišljenja i zapadne filozofije. O tom je ‘predsokratovskom’ tekstu napisano veoma mnogo rasprava i monografija, jer nitko nakon Parmenida nije ga uspio misaono mimoići a da se s njime ne raspravi, štoviše, svatko tko je sam pokušao istinski misliti morao se prema njemu jasno i decidirano odrediti.
Istraživanje poduzeto u ovoj knjizi prvi je monografski pristup ovoj temi u nas, i s obzirom također na filološku potkrepu filozofske interpretacije toga fundamentalnog teksta, tvori vrijedan prilog suvremenoj filozofskoj diskusiji.” (Danilo Pejović)

This book is an anthology of essays in contemporary philosophy of human sexuality. Western thought offers four comprehensive conceptions of sex and sexuality. Sex is understood as ordained to procreation, as bound up with a particular type of personal love, as a language of the body, or as a source of a certain type of pleasure. These conceptions of sex and the related topic of sexual perversion are explored in the essays comprising the first part of the book. The second part contains essays on selected issues in sexual ethics such as adultery, prostitution, homosexuality, rape, incest etc.

Popust: 10,00 € + poštarina—do 31. kolovoza

Willard Van Orman Quine (1908–2000), dugogodišnji profesor na Sveučilištu Harvard (1936–1978), jedan je od najutjecajnijih filozofa 20. stoljeća. Autor je brojnih radova, prvenstveno iz područja logike, filozofije jezika, filozofije znanosti i epistemologije, uključujući i knjige A System of Logistic (1934), Mathematical Logic (1940), Methods of Logic (1950), From a Logical Point of View (1953), Word and Object (1960; Riječ i predmet, prev. V. Božičević, KruZak, 1999), Set Theory and Its Logic (1963), The Ways of Paradox (1966), The Philosophy of Logic (1970), Roots of Reference (1974), Theories and Things (1981), Quiddities (1987), Pursuit of Truth (1990), From Stimulus to Science (1995).
U ovoj knjizi (prvi put objavljenoj 1969) Quine ras­pravlja o nekim od središnjih tema svoje filozofije: naturalističkom pristupu jeziku i epistemologiji, neodređenosti prijevoda, problemu postojanja i kvantifikacije, prirodnim vrstama te propozicijskim stavovima.

Gerald A. Cohen (1941–2009) poznati je kanadsko-britanski filozof politike. Radio je kao profesor na Sveučilišnom koledžu u Londonu i na Oxfordu. Misaoni put započinje djelujući u sklopu škole tzv. analitičkog marksizma. U toj se fazi svog rada posvećuje pojašnjavanju, razradi i obrani ključnih Marxovih teza – po­put onih o logici povijesnog razvoja, eksploataciji, neslobodi radnika u kapitalizmu i sl. Kasnije napušta ove teme i uključuje se u normativne rasprave, većinom vezane uz problem distributivne pravednosti. Tu se najprije ističe kao najuspješniji kritičar Nozickova libertarijanizma, a zatim i Dworkinova te Rawlsova liberalnoga egalitarizma. Glavna su mu djela: Karl Marx’s Theory of History: A Defense (1978), History, Labour, and Freedom (1988), Self-Ownership, Freedom, and Equality (1995), If You’re an Egalitarian, How Come You’re So Rich? (2000), Rescuing Justice and Equality (2008), Why Not Socialism? (2009), On the Currency of Egalitarian Justice and Other Essays in Political Philosophy (2011).

U ovoj nas knjižici Cohen najprije pokušava uvjeriti da je socijalizam najprivlačniji model organiziranja ljudi u okviru neke male zajednice, a zatim istražuje poželjnost i održivost proširivanja tog modela na društvo u cjelini.

U dodatku ovome Cohenovu najpopularnijem tekstu Neven Petrović pod naslovom Cohenove metamorfoze egalitarizma daje opširan prikaz njegova filozofskoga rada.

Descratesovo djelo Načela filozofije objavljeno je 1644. na latinskon jeziku, tri godine nakon objavljivanja Meditacija. Francuski je prijevod tiskan 1647. Prvi dio, koji je ovdje preveden, u velikoj mjeri ponavlja sa­dr­žaj Meditacija. Način izlaganja razlikuje se po to­me što je Descartesova metoda u Meditacijama ana­litička, a u Načelima sintetička. Prvi dio bavi se teo­rij­skom filozofijom, preostala tri dijela pokrivaju teme iz tradicionalne prirodne filozofije (philosophia na­turalis), a danas pripadaju znanosti fizike. Drugi dio (De principiis rerum materalium [O načelima vidljivih stva­ri]) posvećen je osnovnim pitanjima fizike, treći dio (De mundo adspectabili [O vidljivome svijetu]) bavi se vidljivim svijetom, a četvrti (De Terra [O Zemlji]) pla­netom Zemljom kao cjelinom.
_________________________________________
Priredio i uvodnu studiju napisao: Josip Talanga

Descartes je objavio svoje prvo djelo po naslovom Eseji (1637). Prvi dio toga djela je Rasprava o metodi, drugi dio se bavi optikom, treći je o meteorima, a četvrti obuhvaća geometriju. U nas je uobičajeno da se naslov prvoga dijela prevodi Rasprava o metodi. To možda nije sasvim ispravno odnosno može biti krivo shvaćeno. Sam je Descartes o naslovu djela pisao prijatelju Mersenneu u ožujku 1637: “Ali ne mogu sasvim razumjeti što prigovarate glede naslova jer ja ne stavljam Rasprava o metodi (Traité de la méthode) nego Diskurs [Razgovor] o metodi (Discours de la méthode]. Hoću pokazati kako je ne želim podučavati, nego samo o njoj govoriti (seulement d’en parler). Naime, kao što se može vidjeti iz onoga što o njoj govorim, više se sastoji u praksi nego u teoriji, pa sam rasprave koje slijede nazvao Pokušaji te metode (Essais de cette méthode)”. Tako autorizirani latinski prijevod naslova glasi Dissertatio de methodo, a ne Tractatus de methodo. Zašto razgovor a ne rasprava o metodi? Raspravom bi se izložili elementi nove metode. No Descartes hoće samo razgovarati o jednoj već etabliranoj metodi i njezinoj primjeni, a to je metoda matematike. Budući da kod nas već postoji tradicija da se Descartesov Discours de la méthode prevodi kao Rasprava o metodi te je tako prepoznatljiv, to je jedan od dva razloga što sam ostavio tradicionalni naslov. Drugi je razlog što u hrvatskom nemamo izraz koji bi pokrio onovremeno, suženo značenje francuske riječi discours. Naš izraz ‘razgovor’ ili posuđenica ‘diskurs’ više bi zbunili nego pomogli da se primjereno prevede Descartesova intencija prilikom odabira toga termina. Naš izraz ‘rasprava’ pokriva više značenja, primjerice stoji za discours, dissertatio, traité, tractatus, ali je ipak možda primjereniji od ‘razgovora’ ili ‘diskursa’.
__________________________
Priredio: Josip Talanga

Desničarski populizam, tvrdeći da se obračunava s komunizmom, zapravo teži potiranju izvornih liberalnih uvjerenja o načelnoj moralnoj ravnopravnosti svih ljudi neovisno o porijeklu i, u europskoj varijanti, odbacivanju tekovina Francuske revolucije. Ideologijom opravdanu i javno deklariranu diskriminaciju temeljem klasnog porijekla, kakvu su provodili komunistički sustavi, desni bi populisti zamijenili klasifikacijom temeljem etnosa, rase i vjere. Kao što klasna diskriminacija u komunističkim državama nije isključivala diskriminaciju temeljem etnosa, rase i vjere, tako ni razvrstavanje temeljem etnosa, rase i vjere, za što se zauzimaju desni populisti, ne isključuje diskriminaciju temeljem klase, odnosno imovinskog statusa.
Božo Kovačević (1955) diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Suosnivač je časopisa Gordogan. Radio je kao urednik u izdavačkom poduzeću Globus. Na Sveučilištu u Zagrebu predavao je sociologiju kulture i medija. Osim mnoštva publicističkih članaka u brojnim tiskanim medijima i na portalima objavio je niz članaka u znanstvenim časopisima. Godine 1989. bio je jedan od suosnivača HSLS-a, prve demokratske stranke u Hrvatskoj. Od 1992. do 2000. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja bio je u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003. godine. Veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji bio je od 2003. do 2008. godine. Od 2010. do 2019. predavao je međunarodne odnose na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Prve dvije knjige, Slučaj zagrebačkih revizionista i Psihoanaliza i ljevica, objavio je 1989. godine. Svijet poslije Hladnog rata (2015) njegova je treća knjiga.

Popust: 9,00 € + poštarina—do 31. kolovoza

Ovo je knjiga o kognitivnoj znanosti pojmova. Ona se bavi time što nas kombinacija su­vremene filozofije, lingvistike
i kognitivne psihologije može naučiti o ljudskim pojmovima i konceptualizaciji. Ona nije udžbenik logike, ne bavi se time da normira valjanu uporabu pojmova, već time da, teorijski konsistentno i empirijski utemeljeno, pruži jedan mogući, ponajprije filozofski, pogled na to kako pojmovi doista funkcioniraju u ljudskome umu. Knjiga se može čitati kao (kratak) uvod u razne aspekte relevantne debate, no to joj nije jedina namjena — ona zastupa određeno gledište (ili skupinu gledišta).
Joško Žanić rođen je 1980. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2005. godine filozofiju i opću lingvistiku. Na istom fakultetu doktorirao je 2010. godine semantičko-ontološkom temom. Kao stipendist Balokovićeve zaklade akademsku godinu 2008/2009. proveo je na Harvardu, a na kraćim usavršavanjima boravio je također u Marburgu, Parizu i Bergenu. Od 2012. do 2016. godine predavao je na Odjelu za lingvistiku Sveučilišta u Zadru. Bavi se pretežno problematikom jezika, uma i značenja iz perspektive filozofije, lingvistike i kognitivne znanosti. Objavio je knjigu Značenje, stvarnost i konceptualna struktura, te niz članaka u domaćim i međunarodnim časopisima.

Popust: 10,00 € + poštarina—do 31. kolovoza

Ludwig Bauer ispisuje nevjerojatne storije isprepletene strašću, ljubavlju, patnjom, nesrećom, strahom, brigom za svoje i za druge. Na fonu raspada svih vrijednosti, fikcionalnih, stvarnih, povijesnih, državnih, političkih, ideoloških, obiteljskih i individualnih – u razdoblju ovodobnog sunovrata u zaključali ratni lonac – kroji se sudbina lika koji nije pretjerano nesnalažljiv, ali koji ipak ne može spasiti ništa od onoga do čega mu je stalo. Sudbina glavnog junaka – uz sav trud da svim oblicima ljubavi spram bližnjih sačuva njihovu bliskost te vlastitu intimu i integritet, u okruženju koje im je potpuno nesklono – curi prema naizgled slučajnom, ali logikom romana motiviranom, tragičnom kraju. Roman pun tragične dinamike, nježnosti, ljepote – i patriotizma.

Epiktet (oko 55-135. n. e.), oslobođeni rob u domu Neronova i Dioklecijanova tajnika, uz rimskog cara Marka Aurelija najpoznatiji predstavnik kasne stoičke filozofije. Po uzoru na Sokrata i svog učitelja Muzonija Rufa, Epiktet nije pisao, no njegova predavanja bilježili su njegovi učenici. Sačuvani zapisi Epiktetovih predavanja, poznati pod naslovom Razgovori (Diatribai), imaju oblik poučnih razgovora u kojima Epiktet obrazlaže stoički nauk i primjenjuje ga na svakodnevne životne situacije.
Iz sačuvanih i izgubljenih zapisa Epiktetovih predavanja, njegov učenik Flavije Arijan izlučio je, dotjerao i poredao niz odlomaka u zasebno djelo koje je naslovio Epiktetov priručnik (Epiktetou encheiridion). U tom djelu na jednom su mjestu prikupljene one Epiktetove misli koje mogu poslužiti kao stoički vodič za sretan život. Priručnik je kroz povijest stekao status jednog od najpopularnijih i najprevođenijih djela antičke filozofije i kulture uopće.

“Američki filozof Saul A. Kripke (rođen 1940) jedan je od najpoznatijih živućih filozofa u analitičkoj tradiciji. Djelo Imenovanje i nužnost predstavlja jednu od prekretnica u novijoj analitičkoj filozofiji. Ono je donijelo niz zanimljivih zamisli iz više područja, prije svega filozofije jezika i ontologije, a svjedoči o tome da suvremena analitička ontologija i filozofija jezika nastavljaju najbolje tradicije klasične filozofije, otvarajući dijalog s misliocima poput Aristotela, Tome, Leibniza i Lockea. Klasične teme dobile su novi oblik, sukladan znanosti i logičkom mišljenju, a pitanja kojima su se oni bavili i danas predstavljaju izazov za suvremenike.” (Nenad Miščević)

Aristotelova je Metafizika jedan od najviše izučavanih spisa antičke filozofije. Pitanja koja se u njemu postavljaju i načini na koji se na njih pokušava odgovoriti, te pitanja vezana uz povijest, strukturu i utjecaj samoga spisa, predmet su brojnih istraživanja različitih usmjerenja i metodologija. Osamnaest rasprava sakupljenih u ovoj zbirci predstavljaju neke od najboljih doprinosa razumijevanju Metafizike nastalih posljednjih desetljeća. One pružaju vjerodostojnu sliku o filozofskim pitanjima koja se postavljaju u tom spisu, argumentima koje Aristotel iznosi u obradi tih pitanja, te pretpostavkama na kojima njegova pitanja i argumenti počivaju, ali i o načinima na koje se danas raspravlja o Metafizici i Aristotelu uopće.
Pregled sadržaja: P. Gregorić i F. Grgić: Uvod, J. Barnes: Uvod u Aristotelovu metafiziku, G. Patzig: Teologija i ontologija u Aristotelovoj Metafizici, A. Code: Metafizika i logika, P. Aubenque: O aristotelovskom pojmu aporije, J. Łukasiewicz: O stavu protuslovlja kod Aristotela, G. E. L. Owen: Aristotel o zamkama ontologije, T. Ebert: Aristotelovski akcidenti, M. Frede i G. Patzig: Ousia u Metafizici Z, M. J. Woods: Forma, vrsta i predikacija u Aristotela, M. Furth: Transtemporalna stabilnost u aristotelovskih supstancija, J. M. Cooper: Metafizika u Aristotelovoj embriologiji, M. Frede: Aristotelov pojam potencijalnosti u Metafizici, L. A. Kosman: Aktivnost bitka u Aristotelovoj Metafizici, N. P. White: Aristotel o istosti i jednosti, J. G. DeFilippo: Aristotelova identifikacija Prvotnog Pokretača kao Boga, K: Oehler: Nepokrenuti pokretač kao mišljenje koje misli sebe samo, J. Annas: Predmeti matematike kod Aristotela, M. Burnyeat: Platonizam i matematika: Preludij za raspravu

“Tema rada je napomena za koju Drury navodi da mu ju je Wittgenstein jednom rekao: ‘Nisam religiozan čovjek, ali na svaki problem moram gledati s religijskog stajališta.’
Norman objašnjava svoje zanimanje za ovo uslijed poteškoća koje je to izazvalo za njegovo ra­zu­mijevanje i tumačenje Wittgensteinove filozofije: nečega što je sigurno bilo središte njegova intelektualnog života. Nikad nisam izravno s Normanom raspravljao o njegovim religijskim stajalištima; ovaj rad, kao i skoro sav njegov prije objavljeni rad, ne govori ništa o njegovim religioznim uvjerenjima i dvojbama. Ali nitko, tko ga je dobro poznavao, ne bi mogao posumnjati da su religijski pojmovi igrali stožernu ulogu u njegovim razmišljanjima i osjećajima o vlastitome životu. Nadalje, ne mislim da bi ovo iznenadilo bilo koga tko je s pozornošću pročitao njegova djela. Ovo spominjem ovdje jer mislim, iako je to samo nagađanje, da je tijekom posljednje godine svoga života, Norman bio svjestan da mu se bliži kraj i da je problemu ovog rada pristupio s religijskog stajališta.”
(iz Predgovora)
____________________________________
Prijevod: Mate Penava, Anita Sliško i Nikolina Nevistić
Uredio: Stipe Kutleša

S Kantom dobivamo prvi odgovor na pitanje o uvjetima i mo­gućnostima iskustva: neke naše predstave, naime one prostora i vremena, preduvjet su da bismo uopće imali iskustvo. One potječu od nas samih, a ne od vanjskih predmeta. Budući da je tako, možemo ih spoznati razmišljanjem, nezavisno od iskustva, a priori. Takve uvjete koji su u nama i možemo ih spoznati nezavisno od iskustva on zove transcendentalnim uvjetima. Nešto je transcendentalno, to znači da se to odnosi na općenite, neiskustvene uvjete naše spoznaje, npr. čisti prostor i čisto vrijeme jesu transcendentalni uvjeti spoznaje predmeta. Transcendentalno je suprotno transcendentnom, jer je unutarnje spoznajnom subjektu. Kant zastupa stajalište nešto bliže skeptiku nego realistu. Uzročnost je nužan način na koji mi vidimo i opisujemo događaje. Možemo takav stav nazvati antirealizmom. On se prirodno nadovezuje na Kantov stav o prostoru i vremenu.
Kant zatim čini korak dalje, na područje pojmova. On tvrdi da pomoću takvih pojmova kao što su pojam predmeta, broj, uzrok, posljedica, mi organiziramo naše iskustvo. To znači da su i ti pojmovi nezavisni od iskustva. Njihovo je posjedovanje “uvjet mogućnosti” našeg iskustva. Kant smatra da je time otkrio da naše predstave i pravila našeg mišljenja organiziraju naše iskustvo. Predmeti iskustva slijede ta pravila: ne upravlja se naše mišljenje prema predmetima, nego predmeti prema zakonima našeg mišljenja. Tom svome otkriću on pridaje veliki značaj. Uspoređuje ga s Kopernikovim otkrićem da se ne vrti Sunce oko Zemlje već obratno. Po tome se ta njegova ideja naziva “kopernikanskim obratom”.

______________________________________________
Priredio Josip Talanga

Although applied ethics came to be recognized as a philosophical discipline in its own right in the 1970s, Croatian philosophers have not shown much interest in its problems. The present book is the first substantial contribution to applied ethics by a Croatian philosopher and in the Croatian language. The essays comprising Part One address some moral questions posed by political violence, war, and terrorism. Those making up Part Two investigate the moral pros and cons of patriotism as a stance different from, albeit related to, that of nationalism. Part Three consists of essays on some topical questions in sexual ethics, such as sexual perversion, prostitution, and the discrimination of homosexuals.

Terrorism is both palpable and illusive. We are confronted by it, haunted by it, and confused about it. In some form or another it is as old as the sense of civilization that it threatens, but its manifestations can be as novel as the latest fashion in weaponry. In the wake of 11 September 2001 the technologically advanced Western states are sensitive to it as never before, but other parts of the world are wearily familiar with its ravages. Sri Lankans, Irish, English, South Africans, Palestinians, Israelis, Indonesians, have all lived with its constant strain. All of which makes it important to take a hard look at the moral and conceptual issues surrounding terrorism.
The essays in this book were written under the auspices of the Centre for Applied Philosophy and Public Ethics, University of Melbourne. Their authors are prominent Australian philosophers, political theorists, and legal scholars. The book was first published in English by Melbourne University Press, and has been translated into Croatian by Neven Petrović.

Boris Kožnjak (r. 1972. u Čakovcu), znanstveni je suradnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Diplo­mirao je fiziku na Fizičkom odsjeku Prirodo­slovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (1999.), poslijediplomski studij filozofije završava na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje i magistrira (2005.), a stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polja filozofije, stekao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009.). Od prosinca 2000. do lipnja 2012. radio je prvo kao asistent a zatim kao viši asistent na Zavodu za povijest, filozofiju i sociologiju znanosti PMF-a u Zagrebu, a od siječnja 2013. zaposlen je na Institutu za filozofiju u Zagrebu.
Tema kojom se bavi knjiga Eksperiment i filozofija izuzetno je važna s filozofskoga i prirodoslovnoga, ali isto tako i sa širega društvenog motrišta, budući da se eksperimentalna praksa uobičajeno shvaća kao bit i ishodište modernoga prirodoslovlja, koje je pak jedan od oslonaca suvremene materijalne i duhovne kulture. Međutim, tradicionalna filozofija znanosti posvetila je vrlo malo pozornosti promišljanju naravi i statusa pokusa i tek odnedavno se u relevantnoj literaturi mogu naći ozbiljni pokušaji razmatranja tog pro­blema, a poglavito je u nas, u inače skromnoj ponudi izvorne lite­rature iz filozofije znanosti, o eksperimentalnoj praksi suvremene znanosti filozofijski rečeno vrlo malo. Stoga ova knjiga u znatnoj mjeri obogaćuje domaću filozofsku literaturu i kvalitetno je dopunjuje, s jedne strane, prvim cjelovitim i kritičkim prikazom tradicionalnih i aktualnih rasprava i stavova o naravi i ulozi eksperimenta u prirodoslovlju te, s druge strane, autorovim izvornim pristupom rješavanju postavljenih problema. Osmišljenim pristupom, sustavnošću izlaganja i lakoćom stila uz zadržanu ozbiljnost i strogost argumenata ovo je djelo prikladan tekst za sveučilišne kolegije u okviru kojih se razmatraju filozofski i sociološki aspekti znanosti ali i štivo koje je pristupačno širem krugu čitatelja zainteresiranih za suvremenu znanost.

Laura Perls Psihologinja, gestalt terapeutkinja i supruga Fritza Perlsa. Vodila Gestalt Institut New York. Dok je Fritz razvijao svoj “kalifornijski stil” gestalt terapije, Laura je nastavila s tradicionalnijom praksom gestalt terapije s Istočne obale.
Isadore From Jedan od ključnih teoretičara gestalt terapije. Njegov akcent bio je na fenomenologiji. Vodio je edukacijske grupe iz gestalt terapije. Bio je terapeutom mnogim generaci­jama gestalt terapeuta. Neko je vrijeme radio i u Europi.
Erving Polster Stekao doktorat u području kliničke psihologije. Vodio Gestalt institut u Clevelandu. Zajedno sa suprugom Miriam zatim je osnovao i vodio Gestalt edukacijski centar u San Diegu. Autor više knjiga iz gestalt psihoterapije.
Miriam Polster Svjetski poznata gestalt terapeutkinja. Autorica više tekstova o gestalt terapiji. Knjigu Integrirana gestalt terapija (Gestalt therapy integrated) napisala u koautorstvu sa suprugom Ervingom. Bila suvoditeljicom Gestalt edukacijskog centra u San Diegu.
Elliott S. Shapiro Edukator i doktor znanosti iz područja kliničke psihologije. Šezdesetih godina borio se protiv siromaštva i protiv birokratske letargije u obrazovnom sustavu. Bio veteran rasne integracije i decentralizacije sustava javnih škola u New Yorku te ravnatelj Javne škole 119 u Harlemu. Bio članom Gestalt instituta u New Yorku gdje je radio kao gestalt terapeut i edukator. Predavao psihologiju i edukacijske znanosti na Sveučilištu Columbia u New Yorku te na Sveučilištu California u Berkeleyju.
Iva Žegura Klinička psihologinja s edukacijom iz gestalt terapije. Zaposlena pri Klinici za psihijatriju Vrapče.

Knjiga donosi niz eseja o suvremenoj analitičkoj filozofiji, teorijskoj i praktičkoj. Tri početna, vezana uz filozofiju jezika i metodologiju filozofije, predstavljaju teorijske filozofe koji su obilježili drugu polovicu dvadesetog stoljeća, a četvrti raspravlja o jednom od najznačajnijih pokušaja sustavnog teoretiziranja, nešto novijeg datuma.
Drugi dio knjige bavi se političkom filozofijom, s naglaskom na metodologiji, ali i sa sadržajnim razmatranjima etike vrline i uloge tradicije kod političkih filozofa. Cjelina tako daje zanimljive uvide u suvremenu analitičku filozofiju, napisane u čitljivom stilu i s namjerom da vode čitatelja od poznatijih tema do težih, pomalo dubinskih razmatranja.
Nenad Miščević je profesor filozofije, na Filozofskom fakultetu u Mariboru, Centralno Evropskom Sveučilištu u Budimpešti i na Filozofskom fakultetu na Rijeci.

“Boran Berčić's book analyses philosophy of the Vienna Circle as a whole. It is an ambitious endeavor. Central thesis of the book is that Logical Positivism is systematic and complete philosophy which contains Semantics, Epistemology, Ontology, Philosophy of Logic and Mathematics, Philosophy of Empirical Sciences, Ethics, Philosophy of Religion and comments on other philosophies. Berčić has shown that, regardless of individual differences among its members, the Vienna Circle as a whole has its relevant standing against most traditional philosophy disciplines - either by contributing and developing them or by disputing them. This book is an original contribution to philosophy as well as valuable information about an important philosophy movement which significantly stamped Twentieth Century Philosophy.” (Goran Švob)

Boran Berčić was born 1964. in Zagreb, Croatia. He graduated Philosophy and Comparative literature at the Faculty of Science and Arts, University of Zagreb (1990). At the same Faculty he obtained MA (1994) and PhD (1998). He studied at the Karl-Franzens University in Graz, Austria, Universita degli Studii in Trieste, Italy and as a Fulbright scholar at the University of California at Irvine, CA, USA. He published several articles and two books: Science and Truth (1995) and Realism, Relativism, Tolerance (1995). He is full professor at the Philosophy Department of the University of Rijeka, Croatia, where he teaches Introduction to Philosophy, Ontology and Philosophy of Science.

70 godina od dana (28. veljače 1953) kada je Svemir postao sebe svjestan.

“Jedan od velikana našega stoljeća, James Dewey Watson, objavio je kao četrdesetogodišnjak knjigu o veličanstvenom otkriću u kojem je sudjelovao petnaest godina ranije i za koje je u doba pisanja već imao u džepu Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Knjiga je poletna, nekritična, mladenačka, ljudska – sve, samo ne ozbiljna, dosadna i gnjusno precizna knjiga nekog znanstvenog radnika. To je knjiga o živim ljudima, o istraživačima s ljudskim manama i o genijalnom autoru kojega rese sva ograničenja Američanina sa Srednjeg Zapada. Upravo u tome leži njezina neizmjerna vrijednost i draž.
Otkriće prostorne građe genetičkog materijala, deoksiribonukleinske kiseline (DNA), označilo je 1953. godine početak nove epohe ljudskoga roda. Sve što u znanosti slijedi iza toga nosi svoje korijene u otkriću Watsona i Cricka: odgonetanje genetičke šifre, kloniranje gena, struktura ljudskog genoma, najdublje tajne virusa, molekularno razumijevanje evolucije, funkcioniranja imunog sustava i prirode mnogih bolesti, identifikacija žrtava genocida. Generacije i generacije znanstvenika, deseci tisuća najobrazovanijih ljudi današnjice, radili su i još uvijek rade na razjašnjenju detalja. Ono glavno shvatili su i načinili Watson i Crkick. Kako? Pročitajte!” (Željko Kućan)

Zašto poznata Descartesova rečenica treba glasiti na hrvatskom Ja mislim, dakle jesam, a ne Mislim, dakle jesam, i zašto je to ipak zaključak? Prvi put se pojavljuje u Raspravi o metodi 1637. u francuskom obliku Je pense, donc je suis. Latinski prijevod Rasprave Descartes je sam redigirao i tiskan je 1644. Francuska rečenica prevedena je na latinski Ego cogito, ergo sum. Budući da je u latinskome upotreba osobnih zamjenica vrlo slična hrvatskoj, Descartes je očito iskoristio tu mogućnost u latinskome da istakne vršitelja radnje, pa bismo mi točno tako trebali učiniti u hrvatskom prijevodu, dakle treba Ja mislim, dakle jesam. Potvrdu za takav prijevod nalazimo u Načelima filozofije, koja su tiskana iste godine dva mjeseca kasnije, gdje nalazimo rečenicu Ego cogito, ergo sum. Zašto Descartes u latinskom tekstu naglašava osobnu zamjenicu i da li je zbog upotrebe riječce ergo riječ o zaključku ili nije? Uistinu se radi o zaključku, ali ne o silogističkom (diskurzivnom), nego neposrednom (intuitivnom). Descartes naglašava ego cogito, jer ego je res koja misli (res je skolastički izraz koji označuje supstanciju). Budući da se ta radnja mišljenja (cogitatio) ne može odvojiti od mene kao stvari (tj. supstancije), to je ujedno glavni atribut supstancije, pa ego kao nositelj toga glavnoga svojstva odnosno kao vršitelj radnje mišljenja mora biti supstancija koja ima esse in se (bitak u sebi) te kao takva egzistira.
________________________________
Prijevod i komentar: Josip Talanga

“G. 1935. J. Dewey je mjerodavnije od svih dotadašnjih kritičara upozorio ne samo na glavninu promašaja ranog liberalizma nego i na puno kasnije nastale nedostatke liberalizma […] Svojim traženjem odgovora na pitanja što je zapravo liberalizam Dewey je odgovorio nama i upitima našeg vremena.” (Iz Pogovora Hede Festini)
“Postojeći korozivni ‘materijalizam’ našeg doba ne proizlazi samo iz znanosti. On proistječe iz zamisli, koju klasa na vlasti neumorno njeguje, da se stvaralačke sposobnosti pojedinaca mogu potaknuti i razviti samo u borbi za materijalne posjede i materijalnu zaradu. Trebali bismo ili odustati od našeg proklamiranog vjerovanja u nadmoć idealnih i duhovnih vrijednosti te svoja vjerovanja prilagoditi prevladavajućoj materijalnoj orijentaciji ili bismo pomoću organiziranog pothvata trebali uspostaviti socijaliziranu ekonomiju materijalne sigurnosti i obilja koja će osloboditi ljudsku energiju za stremljenje višim vrijednostima. […] Liberalizam može biti vjeran svojim idealima samo ako zauzme smjer koji vodi njihovu postignuću. Zamisao da organizirana društvena kontrola ekonomskih snaga leži izvan povijesnog puta liberalizma pokazuje da liberalizam još uvijek koče ostaci njegove ranije laissez faire faze, s njezinim suprotstavljanjem društva i pojedinca. Ono što danas prigušuje liberalni zanos i paralizira njegove napore jest zamisao da sloboda i razvoj individualnosti kao ciljevi isključuju upotrebu organiziranog društvenog napora kao sredstva. Raniji je liberalizam pojedinačno i natjecateljsko ekonomsko djelovanje pojedinaca smatrao sredstvom za ostvarenje cilja društvenog blagostanja. Moramo obrnuti perspektivu i uvidjeti da je socijalizirana ekonomija sredstvo za ostvarenje cilja slobodnog individualnog razvoja.” (John Dewey)