Highlighted

NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO
Desničarski populizam, tvrdeći da se obračunava s komunizmom, zapravo teži potiranju izvornih liberalnih uvjerenja o načelnoj moralnoj ravnopravnosti svih ljudi neovisno o porijeklu i, u europskoj varijanti, odbacivanju tekovina Francuske revolucije. Ideologijom opravdanu i javno deklariranu diskriminaciju temeljem klasnog porijekla, kakvu su provodili komunistički sustavi, desni bi populisti zamijenili klasifikacijom temeljem etnosa, rase i vjere. Kao što klasna diskriminacija u komunističkim državama nije isključivala diskriminaciju temeljem etnosa, rase i vjere, tako ni razvrstavanje temeljem etnosa, rase i vjere, za što se zauzimaju desni populisti, ne isključuje diskriminaciju temeljem klase, odnosno imovinskog statusa.
Božo Kovačević (1955) diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Suosnivač je časopisa Gordogan. Radio je kao urednik u izdavačkom poduzeću Globus. Na Sveučilištu u Zagrebu predavao je sociologiju kulture i medija. Osim mnoštva publicističkih članaka u brojnim tiskanim medijima i na portalima objavio je niz članaka u znanstvenim časopisima. Godine 1989. bio je jedan od suosnivača HSLS-a, prve demokratske stranke u Hrvatskoj. Od 1992. do 2000. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja bio je u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003. godine. Veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji bio je od 2003. do 2008. godine. Od 2010. do 2019. predavao je međunarodne odnose na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Prve dvije knjige, Slučaj zagrebačkih revizionista i Psihoanaliza i ljevica, objavio je 1989. godine. Svijet poslije Hladnog rata (2015) njegova je treća knjiga.

Knjiga donosi zbirku autoričinih radova iz antičke moralne filozofije. Iznoseći nove argumente o prirodi sokratskog intelektualizma i intelektualnim utjecajima koji su oblikovali Aristotelove ideje, ona se etablirala kao ugledna stručnjakinja u antičkoj filozofiji. Tekstovi izlažu autoričine poglede, od Homerova iznenađujućeg utjecaja na Platonovu dramatizaciju i kompoziciju teksta u Protagori, pa do analitičke studije o Aristotelovoj metafizici ili pak o njegovoj ideji o deliberaciji. Većina radova izravno ili neizravno odražava autoričinu ideju da se i Sokrat i Aristotelov etički univerzalizam i objektivizam mogu povezati upravo po njihovu suprotstavljanju Protagorinu relativizmu.
HEDA ŠEGVIĆ (1957.–2003.) bila je izvanredna profesorica filozofije na Sveučilištu u Pittsburghu.

Knjiga donosi niz eseja o suvremenoj analitičkoj filozofiji, teorijskoj i praktičkoj. Tri početna, vezana uz filozofiju jezika i metodologiju filozofije, predstavljaju teorijske filozofe koji su obilježili drugu polovicu dvadesetog stoljeća, a četvrti raspravlja o jednom od najznačajnijih pokušaja sustavnog teoretiziranja, nešto novijeg datuma.
Drugi dio knjige bavi se političkom filozofijom, s naglaskom na metodologiji, ali i sa sadržajnim razmatranjima etike vrline i uloge tradicije kod političkih filozofa. Cjelina tako daje zanimljive uvide u suvremenu analitičku filozofiju, napisane u čitljivom stilu i s namjerom da vode čitatelja od poznatijih tema do težih, pomalo dubinskih razmatranja.
Nenad Miščević je profesor filozofije, na Filozofskom fakultetu u Mariboru, Centralno Evropskom Sveučilištu u Budimpešti i na Filozofskom fakultetu na Rijeci.

Za razliku od biblijskih spisa, izvanbiblijske knjige nisu uvijek lako razumljive. Međutim, uz dovoljno objašnjenja ti dugo zaboravljeni spisi oživljuju. Ono što je u početku čudno, strano ili nezgrapno, postaje dojmljivo, bogato i važno. Proučavajući ih razaznajemo mogućnosti ranog židovstva. Hrabrost kojom su židovski mislioci kasnog drugohramskog doba razmatrali nova religijska poimanja, promišljali nove misli i pisali nove spise izuzetna je. Pretvorba Isusa i njegovih sljedbenika u pokret koji će nekoliko stoljeća kasnije postati kršćanstvom bi bio nezamisliv bez židovskih pisaca kasnog drugohramskog doba.

MATTHIAS HENZE je profesor Hebrejske biblije i ranog židovstva posebno istak­nut imenovanjem kao “Isla Carroll and Perry E. Turner Professor of Hebrew Bible and Early Judaism” te utemeljitelj i ravnatelj Programa židovskih istraživanja Sveučilišta Rice u Houstonu, Teksas. Napisao je i uredio više knjiga o biblijskom tumačenju u Kumranu, ranom židovstvu i o ranim židovskim spisima.

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

“Ovo nije rasprava o filozofiji ili metodologiji niti znanosti niti Talmuda. Knjiga ne istražuje povijest zamisli u tim poljima niti ih poređuje intelektualnom strogošću ili temeljitošću. Nisam se potrudio da pregledam profesionalnu literaturu o tome. U tekstu navodim samo nekoliko radova koji su utjecali na moje razmišljanje i koje možete pročitati da dobijete bolji uvid. Ovdje nema znanstvenosti, knjiga je samo izraz mojih dojmova o oba područja. Ona se može vidjeti kao niz eseja. Dio niza tumači izvatke iz Talmuda tako da, prema mojem viđenju, istakne vrijednosti bitne za zapadnu znanost. Među te sam eseje uvrstio tumačenje židovskog blagdanskog kalendara. Drugi dio tumači ulogu tumačenja u znanstvenoj metodi. Obje skupine eseja slobodno udružuju talmudske i postmoderne zamisli. Možda sam time od nepodudarnih dijelova stvorio himeru, ali čudovište uobrazilje je bezopasno. Knjigu je zaista bilo zadovoljstvo pisati pa se nadam da će je biti zadovoljstvo čitati. Započnimo s ideologijom znanosti.” (iz autorova uvoda)

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

“Ljudi koji su pročitali ovu knjigu neprestano me pitaju vjerujem li u čuda. Naravno da vjerujem. No, katka­da se moramo potruditi da čudo nađemo jer se ne pojavlju­je uvijek u očekivanom obliku. Kada roditelji teško bolesnog djeteta skupa s ujacima, stričevima, tetkama, bakama, djedovima i svim članovima svoje crkve ili sinagoge mole za čudesno ozdravljenje, a dijete ipak umre, treba li zaključiti da se čudo nije dogodilo? Jesu li naše molitve izigrane? Ili se, možda, čudo ipak dogodilo? Čudesnog ozdravljenja nije bilo – neke su bolesti neizlječive. No, možda je čudo da se brak roditelja održao unatoč napetosti koji izaziva smrt djeteta. Možda je čudo da je zajednica zadržala vjeru nakon što je spoznala da na ovom svijetu nevina djeca obolijevaju i umiru. Kada vidimo slabe kako su ojačali, plahe kako su ohrabreni i sebične kako postaju velikodušni, znamo da smo svjedoci čudima u nastajanju. Vidio sam takva čuda kako se događaju (neka su se dogodila i meni). Vjerujem da smo ih svi vidjeli.” (iz Predgovora)

________________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović