Knjiga Otkriveno lice kruga ukazuje na to da krug nije samo geometrijski lik, a kruženje samo rotacija točke oko središta na udaljenosti polumjera. Krug ima svoje lice, a kruženje je životonosno kretanje koje samo sebe pokreće. Platon ga prepoznaje u duši kozmosa i svakog živog bića. Otkriti lice kruga znači prepoznati u njemu suprotstavljene i jedan drugom pripadajuće momente i pratiti ih u njihovom međusobnom odnošenju. Nadalje, to znači vidjeti kako se ti momenti suočavaju sa vanjskim i unutrašnjim preprekama, kako ostvaruju puninu svog odnošenja, ali također njegovu i svoju destrukciju. Naime, kruženje kao životonosno kretanje suprotstavljenih i jedan drugom pripadajućih momenata može biti okrenuto prema uspostavi njihovog zajedništva, ali može biti i izokrenuto, takvo da se ti momenti okreću jedan protiv drugoga, dovodeći sebe i cjelinu kojoj pripadaju do slijepila i smrti. Prohodnost kroz ovo suptilno i složeno kretanje, koje se izlaže u glavnom dijelu knjige, olakšava drugi dio u kojem se isto pokazuje kroz medij likovne umjetnosti. U njemu se lice kruga otkriva kroz interpretaciju Dürerove grafike Melencolia I, Magritteove slike Condicio humana II, te Escherove grafike Print Gallery.

“Otkrivanje lica kruga jest prepuštanje tom licu da samo sebe izrazi. Ne možemo pristupiti tumačenju i razumijevanju kruga metodom koju bismo tom fenomenu doveli izvana. Krug možemo razumjeti samo ukoliko možemo vidjeti kako on sam sebe razumije. U razumijevanju kruga vrijedi metoda hermeneutičkog kruga. Tom metodom služimo se ne samo mi koji nastojimo krug razumjeti, nego se tom metodom služi i krug sam. Možemo reći da se mi služimo njegovom metodom ukoliko smo mu dopustili da nam on razloži sebe samoga. Njegovo samorazumijevanje, nama izloženo, postaje naše razumijevanje njega.”