Kod čitanja bilo kojeg njegova rada, jedna stvar je očita – Hrupec čita nevjerojatno puno. No, ono što je bitno jest da on u svemu što se zbiva oko nas uvijek vidi dobru priču, priču koju on tek treba ispričati. Tako priču s koncerta Arsena i Matije Dedića (Arsenova hiperrealistična autoreinterpretacija – “...kulture neće biti!”) Hrupec isprepleće s Fukuyaminim Krajem povijesti i s Horganovim Krajem znanosti. Ako bi Hrupeca trebalo usporediti s nekim tko bi mu bio sličan, onda bi Carl Sagan bio dobar za oglednu usporedbu. Baš poput Sagana, Hrupec dijeli istu strast za znanjem, a znalački uvjerljivo brani znanost i znanstveni pristup pred naletima predrasuda i pseudoznanstvenih besmislica. Hrupecovi tekstovi nisu tek jadikovke. On je duboko svjestan važnosti koju za društvo ima(ju) znanost(i). Stoga iz njegovih tekstova isijavaju stavovi i misli o važnosti slobode umjetničkog, znanstvenog i filozofskog stvaranja. Od čitanja Hrupecovih tekstova izranja i izravna korist za onog čitatelja koji želi biti dobro informiran. Naime, stalno čitajući na svojim putovanjima, on se i dobro načitao. Uočio je on tako i mnoštvo tekstualnih bisera, ali i one knjige koje to uopće nisu. Stoga, u njegov kritički sud o knjigama možemo se osloniti. (Saša Ceci)
Dario Hrupec docent je fizike na Sveučilištu u Osijeku. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao fiziku na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Autor je brojnih srednjo­školskih udžbenika iz fizike, član uredništva časopisa Priroda te ured­nik za fiziku terminološke baze hrvatskoga strukovnog nazivlja Struna. Organizator je i voditelj ciklusa znanstveno-popularizacijskih predava­nja Priroda uživo. Živi u Zagrebu, a radi u Osijeku te povremeno na opservatoriju Roque de los Muchachos na kanarskom otoku La Palmi.