Pec, pec: ne to! – Bit će NATO!

Vidim da više osoba na internetu govore o Mesićevu katastrofalnom i sramotnom promašaju – na kraju mandata. (Premda do završetka mandata on još ima više od mjesec dana.) Neki o njemu govore čak i kao o ratnom huškaču (tako piše Boris Dežulović).
S tim u svezi treba podsjetiti: kao što se odgovornost za raspad Jugoslavije i agresorski ratovi prema njenim nesrpskim članicama ne može tek kvantitativno distribuirati, tako se ni Mesića, Tadića ili Dodika ne može trpati u isti koš. Znano je: glavni odgovoran za raspad Jugoslavije i rat(ove) bio je Milošević; a glavni odgovoran za ovodobnu jezu, tj. za provociranje novoga ratnog zova – jest Dodik. A još postoji sjećanje na to – kako se razvija spirala koja govor pretvara u rat.
Mesić je novinarima “off record” navnodno izjavio da bi, u slučaju provedbe referenduma o otcjepljenju RS iz BiH, kao hrvatski predsjednik on naredio vojnu intervenciju i “amputaciju koridora” kod Brčkoga.
Da, moglo bi se reći da se Mesić ponio kao “slon u staklani”. No, što je to Mesić promašio? I kako to neki doživljavaju “Predsjednikov svijetli (=diplomatski uštirkani) lik”?!
Možda je i sreća da Mesić sam sebe ne doživljava kao povijesnog idealista koji ostvaruje hegelovske nakane same Povijesti (ta znamo da je to temeljno Japino obilježje). Jer, zašto bi – mjesec dana od prestanka mandata, tj. kada se već zna tko mu je nasljednik – on još trebao govoriti u diplomatskim rukavicama?! Ta govor “u rukavicama” nikada ga nije osobito krasio. A građani-glasači to su mu uvijek i honorirali. Premda populist, nije bio ni narodni tribun ni osobit govornik. A nije bio ni osobito obožavan predsjednik.
Uostalom, neobrazovan i sirov političar iz susjedstva – kakav Dodik zbilja jest – možda i treba takvu poruku, jer nije u stanju razumjeti drukčiji govor.
Na koncu, ako se konstatira da je Republika Srpska nastala na masovnom zločinu i etničkom eliminacijom drugih (tj. Hrvata i Muslimana), ta čemu bi onda bio potreban diplomatski sofisticiran govor?!
Stipe Mesić očito je shvatio da nije važno kakvoga ćemo ga pamtiti. Važnije od toga jest da uputi one poruke koje moraju doći do ušiju onih kojima je poruka namijenjena.
Dakle, jasno je da Stipe Mesić neće slati hrvatsku vojsku na “Distrikt Brčko”. Ta on će za mjesec dana biti Doživotni Bivši Hrvatski Predsjednik. Jasno je da ni Hrvatska Vojska neće “sjeći koridor”, tj. sigurno neće intervenirati (i zbog Ustava i zbog vojne slabašnosti).
Pa što je onda to Stipe Mesić zapravo “lamprdao” u novinarskim kuloarima?
Elem, nije li Mesić samo prevodilac “na jezik lokalnog plemena” – a sve to za potrebe Međunarodne Zajednice?! Stoga: ako bude referenduma – po svoj prilici – bit će i vojna intervencija! Dakle, Mesić je tek onaj koji nam je objavio i nacrtao scenarij... E sad, je li scenarij – neformalan ili formalan... U svakom slučaju, ako scenarija ipak bude, on neće biti “ni Stipin ni Ivin”. Dakle, ništa bez Clinton(ice) & Obame. Dakle, ništa ili NATO!
Dakle, Mesić nam je rekao da scenarij/i već postoji/e. Pitanje je samo hoće li/kad će “početi predstava”.
E sad, ako tako bude, kako će nam biti živjeti ovdje...

P.S.
U Kruzaku još nismo objavili knjigu u kojoj filozofija tematizira rat...