70 godina od dana (28. veljače 1953) kada je Svemir postao sebe svjestan.

“Jedan od velikana našega stoljeća, James Dewey Watson, objavio je kao četrdesetogodišnjak knjigu o veličanstvenom otkriću u kojem je sudjelovao petnaest godina ranije i za koje je u doba pisanja već imao u džepu Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Knjiga je poletna, nekritična, mladenačka, ljudska – sve, samo ne ozbiljna, dosadna i gnjusno precizna knjiga nekog znanstvenog radnika. To je knjiga o živim ljudima, o istraživačima s ljudskim manama i o genijalnom autoru kojega rese sva ograničenja Američanina sa Srednjeg Zapada. Upravo u tome leži njezina neizmjerna vrijednost i draž.
Otkriće prostorne građe genetičkog materijala, deoksiribonukleinske kiseline (DNA), označilo je 1953. godine početak nove epohe ljudskoga roda. Sve što u znanosti slijedi iza toga nosi svoje korijene u otkriću Watsona i Cricka: odgonetanje genetičke šifre, kloniranje gena, struktura ljudskog genoma, najdublje tajne virusa, molekularno razumijevanje evolucije, funkcioniranja imunog sustava i prirode mnogih bolesti, identifikacija žrtava genocida. Generacije i generacije znanstvenika, deseci tisuća najobrazovanijih ljudi današnjice, radili su i još uvijek rade na razjašnjenju detalja. Ono glavno shvatili su i načinili Watson i Crkick. Kako? Pročitajte!” (Željko Kućan)