Sir David Ross (1877–1971), profesor iz Oxforda i dugogodišnji predsjednik Britanske akademije, poznat je prije svega kao najveći autoritet za proučavanje Aristotelove filozofije u ovome stoljeću. Objavio je monografiju o Aristotelu koja se još uvijek rabi kao udžbenik [Aristotle (1923, 61995)]. Napisao je velike filozofsko-filološke komentare glavnih Aristotelovih djela [Metafizika (u dva sveska, 1924), Fizika (1936), Prva i Druga Analitika (1949), Parva naturalia (1955), O duši (1961)], a ti komentari i danas predstavljaju prvo i temeljno polazište u bavljenju Aristotelovim tekstom. Priredio je danas standardna izdanja Aristotelovih djela za Scriptorum classicorum bibliotheca Oxoniensis [Physica (1959), Fragmenta selecta (1955), Politica (1957), Topica et Sophistici elenchi (1958), Ars rhetorica (1959), Analytica priora et posteriora (1964)], a pod njegovim je vodstvom pripremljen dvanaestsveščani prijevod Aristotela na engleski (kojemu je pridonio i svojim prijevodima Metafizike i Nikomahove etike). U zrelim je godinama napisao monografiju Plato’s Theory of Ideas (1951). Sir David Ross bio je također, i još je uvijek, utjecajan u etičkoj diskusiji, napose svojom intuicionističkom teorijom [The Right and the Good (1930), Foundations of Ethics (1939)]. No isto je tako još uvijek cijenjen u suvremenim raspravama o Kantovoj etici [Kant’s Ethical Theory (1954)].
Ova je knjiga sustavan pregled i interpretacija središnje Platonove metafizičke teorije, njegova učenja o idejama.