“Svojom kritikom utopizma, holizma, esencijalizma, ‘neopovrgljivog’ mišljenja uopće, upravo je Popper najradikalniji otklon od obje vrste filozofskog diskursa – kako od onog zarobljenog u globalno-povijesnu shematiku, tako i od pozitivističke idolatrije postojećeg stanja. S Popperom se, naime, filozofija opet vraća temi stvarnosti našeg konkretnog svijeta i života, na način da je kritika i promjena zasnovana u funkciji poboljšanja života mjerljivom institucionalnom izgradnjom ‘boljeg društva’, a ne u funkciji neprovjerljivog i neobuzdanog kvazihistorijskog prevrata.
U tom smislu, Popper je potreban hrvatskoj filozofiji i znanosti ne samo kao jedan od najtemeljitijih kritičara već ionako zamorenog marksizma, i ne samo kao jedan od najpoznatijih protagonista ideja suvremenog liberalizma, nego ponajviše kao jedan od najuspješnijih teoretičara suvremene demokracije, tj. kao filozof koji je u naše doba možda najviše učinio za razvitak demokratskog mišljenja uopće – i obratno – za prepoznavanje dogmatskih mišljenja i totalitarnih nagnuća u cjelokupnom prostoru intelektualne aktivnosti, od prirodnih i egzaktnih znanosti do tema umjetnosti i kulture.
Knjiga pred nama prijevod je instruktivne zbirke Popperovih članaka, govora, rasprava i predavanja. U tim prilozima riječ je o zrelom i najčešće široj javnosti usmjerenom Popperu, koji svoje složene teme izlaže jednostavnim jezikom, kako je sam uvijek težio i gdje sloboda i iskrenost inteligentnog uvida najbolje čuvaju i od zapadanja u neproduktivnu filozofijsku trivijalnost i od poticanja na neodgovornu filozofsku pretencioznost.” (Antun Vujić)