Erudicija i humor, slojevitost i jednostavnost: Satirične parabole Thomasa Manna
Thomasa Manna obično nazivaju najvećim njemačkim romanopiscem dvadesetog stoljeća, ali se tom oznakom posredno, a nepravedno, Mannove kratke proze prikazuju kao manje vrijedan dio njegovog opusa, što jednostavno nije točno. Snagu i profinjenost svoga talenta i bogatstvo znanja, uključujući i vladanje poetikom proznih oblika, Thomas Mann u svojim je kratkim prozama iskazao jednako efektno kao i u proslavljenim romanima.
Tri proze koje se ovdje, u izvrsnom prijevodu Dražena Karamana, prvi put predstavljaju hrvatskoj publici pod zajedničkim nazivom Indijska legenda, što je zapravo posuđeni podnaslov najduže pripovijetke Zamijenjene glave, nose neka glavna obilježja Mannova stvaralaštva i talenta, i poput ilustrativnih parabola, proza s tezom, govore o njegovom shvaćanju čovjeka, koje pak sasvim dobro korespondira s našim vremenom. Pri tome je teza, ma kako očita i naglašena, spretno upletena u literarnu strukturu te ne narušava estetski dojam i doživljaj. Sve što Mann pokušava svojom pričom pokazati i dokazati, a uglavnom su to paradoksi ljudske prirode, sjajno je motivirano i na književnom i na spoznajnom planu. Priča harmonično funkcionira unutar sebe, ali i budi rezonancije s iskustvom i znanjem čitatelja. Na taj način nesumnjiva erudicija autorova ne postaje opterećenjem književnoj strukturi nego joj daje dimenziju autentičnosti.