“Premda se ova knjiga bavi određenim problemima koji se tiču umjetnosti, njen doseg se u cijelosti ne podudara s onim što obično doživljavamo kao područje estetike. S jedne strane, ja se samo površno bavim pitanjima vrijednosti i ne nudim nikakva kritička mjerila. [...] S druge strane, moje proučavanje ide onkraj umjetnosti do pitanja koja se tiču znanosti, tehnologije, zamjedbe i prakse. Problemi koji se tiču umjetnosti više su polazne točke nego točke konvergencije. Moj cilj je pristup općoj teoriji simbola. ‘Simbol’ se ovdje koristi kao vrlo općenit i bezbojan izraz. On pokriva slova, riječi, tekstove, slike, dijagrame, karte, modele i drugo, ne podrazumijevajući pritom ništa neizravno ili okultno. Najdoslovniji portret i najprozaičniji ulomak ništa manje ne predstavljaju simbole, niti su išta manje ‘krajnje simbolički’ od najmaštovitijeg i najfigurativnijeg teksta.” (iz Uvoda)