Neobični gospodin Ladislav Fuks i roman o neobičnom kriminalistu
Roman Zgoda policijskog prefekta za razumijevanje Fuksa jednako je ključan kao što je novela Metamorfoza ključna za razumijevanje Kafke. I jednom i drugom prozom dominira konflikt sina i oca, odnosno ambivalentan odnos sina prema ocu: mržnja i nastojanje da se zadobije očeva naklonost.
U naivnoj fakturi mješavine božićne dječje proze i kriminalističkog romana, u mješavini simbolične autobiografije i bezazlenog horrora, Fuks je uspio ovim romanom snažno artikulirati munchovski krik i pitanje: Ako je čovjek stvoren za ljubav, kako može živjeti bez ljubavi i sam?
Je li u svijetu bez ljubavi doista jedino dobro koje možemo pružiti bližnjemu – bezbolna smrt? Ali i to je, baš kao i vječiti sukob oca i sina, samo jedna od razina ovog romana. Kao i Dostojevski u Zločinu i kazni, i Fuks se poslužio modelom kriminalističkog romana da bi oslikao krajnja psihološka stanja – i ona u kojima čovjek postaje ubojica. Time je izrazio i najveću moralnu dilemu, do danas jednako aktualnu i živu: postoji li ikakvo opravdanje za oduzimanje ljudskog života.