Luka Boršić rođen je 1972. go­dine u Zagrebu. Doktorirao je 2001. godine disertacijom iz an­tičke filozofije (Scio me nihil scire – Pa­ra­doxon Socrati­cum) pod mentorskim vodstvom G. Realea na Inter­nationale Aka­demie für Philosophie, te 2010. godine, disertacijom iz re­nesansne filozofije i povijesti znanosti (Renesansne peripatetičke ras­pra­ve i novi pojam znanosti) pod mentorskim vodstvom M. Girardi-Karšulin na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlen je kao znan­stveni suradnik na Institutu za filozofiju.
Moderna znanost najvažniji je događaj modernog i našeg svijeta. No, usprkos tomu, sami počeci i korijeni moderne znanosti nisu dostatno istraženi. Knjiga Renesansne polemike s Aristotelom: Nizolio – Petrić – Mazzoni upravo želi doprinijeti ispunjavanju te rupe u povijesti filozofije i povijesti znanosti. Naime, premda je poznato to da su renesansni filozofi svojim napadima na skolastičku filozofiju utemeljenu na Ari­stotelu značajno utjecali na na­stanak moderne znanosti, ipak nema mnogo pokušaja da se pokaže koje je forme renesansna borba protiv Aristotela konkretno poprimila i kako je stvarno kritika ondašnje “službene znanosti” ut­je­cala na oce moderne zna­nosti, Galilea, Newtona, Bacona, Des­cartesa i druge. U ovoj se knjizi, nakon uvodnog poglavlja u koj­emu se definira problem, prate neke temeljne teme u ra­dovima trojice mislioca druge polovice šesnaestog stoljeća: Ma­­rija Nizolija, Frane Petrića i Jacopa Mazzonija te se analizom njihove kritike postojećeg su­stava i pokušajima iznalaženja novih rješenja prati put od izra­zito destruktivnog Nizolijeva pri­stupa do Galilea, kojem je učiteljem bio Mazzoni.